KO BI MOGAO FORMIRATI VLAST U UNSKO-SANSKOM KANTONU NAKON IZBORA SLIJEDEĆE GODINE?

Biti vlast u dejtonskoj BiH znači na idućim izborima gubiti određen dio glasova, a biti u vlasti sa SDA znači na idućim izborima izgubiti mnogo glasova (što pokazuju primjeri DF-a i SBB-a).

Tako je, recimo, SBB na izborima 2014.godine za Skupštinu USK-a dobio 9.490 glasova, a samo godinu dana u vlasti sa SDA, i zajednički nastup na izborima, na lokalnim ih je izborima sveo na 5.200 glasova. Nema sumnje da su i drugi razlozi utjecali na taj pad (prvenstveno odsustvo kontrole svojih skupštinskih poslanika  i druge osobenosti lokalnih izbora u odnosu na opće), ali je sigurno i da je koaliciona ljubav sa SDA bila glavni razlog tom padu. Slična stvar se desila i Demokratskoj fronti, koja je sa 11.212 iz 2014., i koaliranja sa SDA, pala na 6.978 dvije godine kasnije. U svakom slučaju, SBB-ova odluka o uskraćivanju podrške manjinskoj kantonalnoj vladi još u maju mjesecu jasno je pokazala da je po razumijevanju SBB-a recept za izbornu sreću antagoniziranje odnosa s koalicionim partnerom.

Tako je krenula dezintegracija vladajuće skupštinske većine na čelu sa SDA-om, koja ne samo da se više ne da prikriti već će s vremenom, do izbora, postajati sve izraženija. A nakon što su Delegacije SDP-a i DF-a na nivou države još sredinom juna konkretizirale aktivnosti na okupljanju lijevih i građanskih političkih opcija, nevladinih organizacija, intelektualaca, mladih, u front za “skidanje s vlasti aktuelne nacionalpolitičke oligarhije”, treba očekivati od DF USK-a da predje u opoziciju, i tako pokuša da na predstojećim izborima osvoji više glasova nego što bi da je i srcem i dušom u vlasti.

Učešće Gradjanskog saveza na predstojećim općim izborima 2018. godine, te  Nezavisnog bloka, čiji politički profil presudno definira antagonistički odnos prema SDA, ukazuje na jednu strukturnu značajku društveno-političkog stanja u Unsko-sanskom kantonu. Gradjanski savez računa na glasove lijevog bloka, dok bi Nezavisni pokret mogao, kao što je nekad DF, osvojiti značajan broj glasova formirajući se kao žestoka opozicija spram bivših “svojih” koji su na vlasti (SDA).

U tom slučaju, vjerovatniji je scenarij da će i jedni i drugi prije ući u koaliciju s ljevicom nego sa svojim ideološkim bližnjima iz SDA, kao što je i DF nakon 2014. ušao u koaliciju sa SDA. Naravno, nije isključeno ni da desni blok (SDA-ASDA), nakon  zavade, nađe zajednički jezik nakon izbora, što se desilo i nakon 2014. godine. Tu će zapravo glavnu ulogu odigrati rezultat ljevice. Ako ljevica zajednički nastupi i kao jedinstven blok osvoji najveći broj glasova, onda može očekivati da joj se, ako bude potrebno, postizborno priklone i Gradjanski savez, SBB i Nezavisni pokret, sa zajedničkim ciljem izbacivanja SDA iz vlasti. Međutim, ako ljevica zarati sa samom sobom, onda je vrlo moguće da se otvori prostor da desni blok (SDA, ASDA, SBB, Nezavisni pokret) uzme dovoljno glasova da sam formira vlast.

Samo ujedinjena, i uz dobru kampanju okupljena oko apsolutnog cilja skidanja SDA sa vlasti, ljevica može da se takmiči sa SDA za poziciju okosnice buduće većine. Zbog oštrih anti-SDA pozicija iz predizborne kampanje, Nezavisni pokret i/ili Gradjanski savez bi sa svojim “mostovskim” kapacitetom mogli formirati vlast s relativnim pobjednikom izbora.