Krajišnici u dilemi:KO JE STVARNO IZDAO KRAJINU I DA LI JE KRAJINA DANAS UISTINU DIO BOSNE I HERCEGOVINE

Šta nama znači Krajina?

Hoćemo li se sjetiti Krajine kada vidimo slike prelijepe Une, ili ćemo se sjetiti Krajine kada nam pred oči dođu slike rata i herojske odbrane Bosne i Hercegovine? Možda je bolje da se prisjetimo Krajine nekada davno, 50-tih godina kao naroda koji je prvi napravio ustanak protiv tadašnje vlasti, bez obzira kako je ko od ns doživljava danas, kao dobru ili lošu. Prvi prikaz volje naroda za promjenom i boljim sura. Cazinska buna je dokaz ko su ljudi koji žive u Krajini, kakav su karakter. To su pokazivali tada, to su pokazali u ratu, to pokazuju i danas.

Piše:Damir Pavlović/dzezar.com

Međutim, problem ipak je negdje drugo, u ovo vrijeme pada ljudskog morala, moralnih načela i teške situacije u našoj zemlji. Narod i vlast je teška tema za diskusiju, jer mislim da je ovo zemlja koja je svjetski endem po pitanju različitosti vlasti i ljudi koji biraju vlast, odnosno, ljudi koji žive pod tom vlasti. U jednoj strani imamo nevjerovatnu kriminalnnu hobotnicu u obliku vlasti koja nema mjeru u svom nastojanju da uništi sve sto vrijedi u ovoj zemlji zarad lične koristi, korupcija, razbojništvo, kriminal. Na drugoj strani, narod koji ne traži mnogo osim da ima za život, koji želi da radi a ne da robuje, a ipak smo robovi. I u takvom društvu opet je Krajina dio zemlje koja će morati da pokaže zube? Ili ovaj put neće? Sada, u odnosu na ovo vrijeme, Zapad je mnogo bliže a Zapad je prepoznao u tim ljudima poštene i radišne persone koje daju jednu novu dimenziju društvu u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i ostatku Evrope. Pa ko će onda da ostane u Krajini? Ostat će oni najljući. Samo je pitanje vremena kada će neko od njih stati ispred tog naroda i progovoriti o onome o čemu svi oni razmišljaju.

Da li je Krajina dio Bosne i Hercegovine?

Osim geografski i ustavno, ovaj upitnik je zaista  na mjestu. Osim što država uredno naplaćuje porez, zaista na prste ruke mogu se nabrojati stvari koje država čini da se taj dio zemlje osjeća kao njen dio. Je li moguće da je prošlo 22 godine od rata a da još uvijek čovjeku treba 6 sati da iz Sarajeva dođe do Bihaća kao centra Krajine? Je li moguće da sebi ova zemlja i vlast u njoj dozvoljavaju da marginalizuju najljepši dio zemlje, po poljoprivrednom potencijalu glavnom dijelu zemlje i prvoj regiji na granici sa Evropom koje su im puna usta?

Ne, 22 godine od završetka agresije krajina je samo slovom dio ove zemlje i čudo je kako ti ljudi imaju ikakvu poveznicu sa Sarajevom i BiH. Vlast nema ni u najudaljenijim planovima da gradi auto-put prema Bihaću i Velikoj Kladuši, iako bi taj auto-put bio direktna linija prema Jadranskom moru kao jednoj obali, i direktna poveznica ka Evropskoj uniji. Ne da ljudi odlaze što brže iz naše zemlje, nego da se otvore nova radna mjesta, da se pokrene poljoprivredna prooizvodnja, da se povežu Sarajevo i Bihać, da kompanije u kratkom vremenu dođu iz tačke A do tačke B te smanje troškove. Ta poveznica bi opet ušla u glavu stanovnika drugih dijelova ove zemlje i krajine da su jedno.

Znate li da ljudi iz drugih krajeva zemlje nisu skoro ni upoznati sa Krajinom, njenim ljepotama osim iz nekih neformalnih razgovora o ljepoti Une? Nije samo Una Krajina, Krajina je i Sana i Unac i Korana, Ostrožac, sojenice, stari grad u Velikoj Kladuši, Otoka, Krupa, Ključ, Plješevica, velika i prelijepa je krajina ali ljudi u njoj su daleko od vas.
Zasto? Zašto djeca krajine koja sjede u udobnim foteljama u Sarajevu šute i ne prave inicijative za svoj rodni kraj? Zasto ljudi u krajini biraju ljude koji ne znaju, ne mogu, na kraju krajeva neće da se bore za svoju rodnu grudu? Zasto biraju ljude koji ne smiju da puste svoj glas osim u trenutku kada mu “gazda” iz stranke namigne da kaze ono sto mu je prethodno rekao da kaže?

Krajina je uvijek bila i bit će Bosna i Hercegovina. Krajina je ljepota Bosne i Hercegovine. Krajini ne možete ukrasti i prodati ono što ima, možda vam zato nije interesantna, ali vjerujte, kada se bude blizio vaš kraj, nikad i nigdje nećete se opeći kao o ljude iz krajine.
I dok razmisljate o povezivanju sa nekim drugim gradovima, pravite inicijative, gurate privatne interese, iz krajine odlaze mladi, ljudi se udaljavaju od srca Bosne, a vi niti jednim jedinim aktom ne pokazujete da vam je stalo do njih osim pred izbore kada širite svoje laži i uvjeravate ih da ih niste zaboravili. A kada vas neko 22 godine ignoriše i ostavlja po strani, zaborav je najblaža riječ za ono o čemu se zapravo radi. Izdaja.