ALEN ISLAMOVIC // Tito je dio i mene i tebe i naših očeva i nekih djedova. Tito je revolucija, pobjeda dobra nad zlim.”

 

Ja i danas putujem Jugoslavijom bez problema, ljudi me znaju, pozdravljaju. Imam mnogo prijatelja svuda. Kad sam bio u Dugmetu, tu je bilo Muslimana, Hrvata, Makedonaca, Srba. Ništa nam to nije smetalo i niko nikad se nije osjećao ugroženim. Pjesme koje je Goran pisao brijale sutekstualno tu neku jugo poruku, al’ u to vrijeme tu nije bilo ništa loše. Nacionalistima je to smetalo, nama i onim pravim iskrenim ljudima i prijateljima nije.
Pitaš – kako bi ljudi reagovali kada bi danas na koncertu otpjevao “Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo”. Ne razmišljam na način da bi napravio problem, ja danas gledam na tu pjesmu kao na veliki oblak magle. Juče bilo – danas se spominjalo.
Život nas tijera, skačemo kao skakavci čas u kupus čas u djetelinu. Sa Brenom sam u Beogradu prije nekoliko godina pjevao “Jugoslavenku” pa se nebo nije srušilo. Bilo je simpatično i to je narod prihvatio, vjerujem da bi i ovu pjesmu prihvatili i zapjevali ako ništa bar iz za*ebancije i sjećanje na nešto što je iza nas. Neko bi pjevao zato što je gladan, neko bi pjevao zato što danas nema posla, neko bi pjevao jer je u Jugi isto dobro krao pa se i danas snalazi. A neko bi pjevao i suzu pustio.