Institucije u BiH su privatna preduzeća zvaničnika za njihovu djecu

Politički analitičar Almir Terzić slaže se da se danas između institucija BiH i nepotizma stavlja znak jednakosti. On navodi primjer Regulatorne agencije za komunikacije u kojoj rade djeca trojice bivših ministara komunikacija i transporta, piše novinska agencija Patria.

-Imamo primjer da kćerka Branka Dokića radi u Agenciji, da je zaposlena kćerka Bože Ljubića, da je nedavno zaposlen sin bivšeg ministra Rude Vidovića. Čak je situacija oko nepotizma dovedena do tog nivoa da su se u RAK-u raspitivali kolika su djeca bivšeg ministra Damira Hadžića, te da li će i njima trebati osigurati radna mjesta odmah ili da se naknadno sačuvaju. Institucije u BiH postala su privatna preduzeća zvaničnika, pojašnjava za Patriju Almir Terzić i dodaje:

-Dok sve više mladih osoba koje čak imaju i posao bježi u Njemačku dobro plaćeni poslovi čuvaju se za podobne.

Nadalje, kaže, želi biti ugrožen kao porodica Ljubić.

-Ublehaš Božo, rušitelj Aprilskog paketa i rješavanja tzv. hrvatskog pitanja, prvo federalni pa onda državni ministar, doduše u različitim resorima – prvo zdravstva, pa prometa i komunikacija.

Potom delegat pa onda zastupnik u državnom Parlamentu, član Kolegija i jedan od najrastrošnijih parlamentaraca. E, kad sve iscrpiš u jednoj onda pređeš u drugu, susjednu državu pa opet budeš zastupnik. Nigdje na svijetu nema da možeš biti član zakonodavnog tijela jedne države iz druge. E, onda djeca – jedno zaposleno u RAK-u BiH, drugo ambasador BiH. Pa brat, prvo parlamentarac, ombudsmen za ljudska prava BiH, pa zamjenik pravobranioca BiH… Imenujte i mene. Sve ću vikati – ugrožen sam, ugrožen sam.

Da mi je biti Mustafa Mujezinović. Budeš premijer Kantona Sarajevo i istovremeno vijećnik u općinskom vijeću i gradskom vijeću uz dva upravna odbora istovremeno, a onda i guverner Kantona Sarajevo. Pa izgubiš izbore i onda te imenuju za ambasadora prvo u Beču, pa onda u Maleziji.

Vratiš se, radiš na poziciji u Razvojnoj banci FBiH, budeš malo federalni premijer sa užasavajućim rezultatima rada (govorili ne daj Bože gore ali to dobili), odeš u London za ambasadora pa četiri godine šutiš i onda te za sve nagrade sa još četiri godine na mjestu ambasadora u Moskvi.

Svaki dan “napadamo ” parlamentarce zbog svega, gradonačelnike, načelnike, a ublehaši uhljebljavaju li se uhljebljavaju. Super im, ništa ne rade, a niko ih ne dira. Žive ko bubreg u loju ili što bi u narodu rekli upala im kašika, ali ona od bagera, u med